leamaro
Vèneto[canbia]
Sostantivo[canbia]
leamaro m (pl: leamari)
- cueƚa parte de fatoria dove se mucia el luame.
Siłabasion[canbia]
- le | a | mà | ro
Pronunsa[canbia]
manca ƚa pronuncia; se te vùi, xónteƚa ti
Etimołozia[canbia]
Da leame.
Tèrmeni corełai[canbia]
Proverbi e modi de dir[canbia]
"a te sì un luamaro" opure "sta càmara ƚa xè un luamaro", par rèndar l'idèa de cuanto onta xè na ròba o na parsona (anca in sènso figurà).
Tradusion[canbia]
Tradusion: leamaro
Notasion[canbia]
- Luigi Pajello, [Dizionario vicentino - italiano so Archive.org] pàgina 125