magon
Vèneto[canbia]
Sostantivo[canbia]
magon m (pl: magoni)
Siłabasion[canbia]
- ma | gón
Pronunsa[canbia]
IPA: /'magon/
Etimołozia[canbia]
da na paròƚa strogota o longobarda, che voƚea dir stomago (come el todesco Magen).
Tradusion[canbia]
Tradusion: magon
Notasion[canbia]
- Livio Tissot, Dizionario primierotto pàgina 145