mandracio
Vèneto[canbia]
Sostantivo[canbia]
mandracio m (pl: mandraci)
- ƚa parte pì riparà del pòrto 'ndove che se mete ƚe barche pì picinine
Siłabasion[canbia]
- man | drà | cio
Pronunsa[canbia]
IPA: /maŋ.ˈdra.t͡ʃo/
Etimołozia[canbia]
- manca ła etimoƚozia; se te ła conosi, zónteła ti.
Tradusion[canbia]
Tradusion: mandracio
|
|
Notasion[canbia]
- Giuseppe Boerio, [Dizionario del dialetto veneziano] pàgina 392
- Ernesto Kosovitz, Dizionario - vocabolario del dialetto triestino pàgina 246